Goran Bare: Legenda domaćeg rokenrola i najbolje izjave koje pamtimo


Imam jednog prijatelja koji je vjerojatno jedan od najvjernijih Baretovih
sljedbenika. Otkad se doselio u Zagreb, a ima nekih sedam godina od toga,
posjetio je gotovo svaki koncert Majki u okolici. Kad ga pitam zašto ide
toliko često i čemu to sve, on odgovara prilično jednostavno: da je Bare njemu
jedini istinski roker, da se do sada ni na jednom koncertu nije razočarao i da
će ga nastaviti slušati sve dok ima što za reći.

Kada kaže da je Bare jedini pravi rokenrol nemam razloga da mu ne povjerujem.
Dapače, smatram da se u hrvatskoj popularnoj kulturi ustalio kao čovjek koji
živi rokenrol bez kompromisa. O onoj staroj “it’s better to burn than to fade
away” mogle bi se voditi duge rasprave, ali činjenica je da malo tko ostaje
dosljedan u trideset godina karijere. Rekao je da ne gleda televiziju jer ga
živcira, nema internet jer ga ne smatra potrebnim, a novaca nema jer se novci
i rokenrol međusobno isključuju.

Goran Bare je neumorna konstanta u našem društvu, on je “sudbina koja se ruga,
podli đavolji sluga”, a danas slavi 54. rođendan. Od zazivanja rokenrola se
vjerojatno umorio, što je stariji i njegov zvuk postaje drukčiji, ali je u
jednome ostao isti, a to su njegove legendarne i nerijetko kontroverzne
izjave. Tom prigodom vam donosimo neke od istaknutijih kojima je podizao
prašinu u javnosti.


O medijskom žutilu, Porinu, Štuliću i Vladi:

Rječit je bio 2012. godine kada je došla nova Vlada: “To ti je isto ko
Jadranka Kosor. Šta rade, ne rade ništa… zapravo, rade. Onaj bahati, bahati,
Čačić. E taj radi. Iako je Bahat, radi. Jer ova država zbilja nije država,
sori.”


O novim generacijama:

“Mislim da su klinci previše lijeni, pretili i da jedu previše čipsa. Puno
d***** po tastaturama, trebali bi više brijati po ulici, organizirati skupove,
ako treba potući se s policijom, pokazati silu i snagu. Međutim, sve se svodi
na to da imaju 300 prijatelja na FB. Mladež je otišla u tri p**** materine”,
rekao je Bare u jednom intervjuu.


Teške boje:

Bare se bez dlake na jeziku izražavao i o vlastitom psihičkom stanju, bez
pretjeranog uljepšavanja. Kako je u hrvatskom medijskom prostoru teško
zadržati određenu dozu privatnosti, osobito kada jašeš đavla na valu za
apokalipsu kao što Bare više puta jest, dosta je informacija, što istinitih,
što lažnih kružilo o njemu. Kada se novinari dotaknu tih tema, Bare preuzima
inicijativu i govori o stanju svog uma kao svojevrsnom limbu u koji je uletio
“divljački, kao životinja”.


Bog, domovina, nacija:

Kada se radi o religioznosti u Hrvata, Bare neće uljepšavati situaciju:

“Pa nek ljudi vjeruju u što hoće, nisam protiv vjernika, nego sam protiv
nametanja, ne volim kad se nešto nameće. Ne volim kad je nešto pod must.
Naprimjer ako nisi katolik, nisi Hrvat. Smatram da su svi Hrvati koji su
rođeni u Hrvatskoj i koji se izjašnjavaju kao Hrvati, bio on musliman, židov,
pravoslavac itd.”

O pitanjima domoljublja izjasnio se u dobro zapamćenoj epizodi Nedjeljom u 2:

“Hrvatska nikad nije postojala do ’91. Uvijek smo bili pod nekim. Ljudi ne
vole svoju zemlju. Hrvat se fura da voli Hrvatsku, a pljačka je, to je grozno,
ne vole svoju zemlju. Kako može bit’ domoljub koji krade od svog brata
Hrvata.”


O Majkama i bluesu:

Na pitanje Bare ili Majke odgovara da je sve to isto, odnosno da je svejedno
kako to zvali, rekao je u intervjuu za Muziku. Svoju glazbu smatra bluesom,
makar ne zvučala uvijek tako:

“Došao sam iz takvog kraja, iz provincije, gdje su komarci k’o orlovi, žene
puše na trijemovima, močvarno područje, k’o delta Mississippija. To mi je bilo
blisko, pa još tekstovi, sve mi se to po glavi počelo vrzmati…”

“Mi zapravo sviramo blues, samo što to ponekad kad snimimo pjesmu ne liči na
blues, ali u suštini je to sve blues.”

Stvaranje pjesama u studiju i nastupanje na bini usporedio je s umjetnošću: s
jedne strane je snimanje koje je poput pisanja romana ili slikanja, a s druge
je bina koja je poput uloge u filmu ili kazališne pozornice:

“Volim izazivati razne reakcije kod ljudi. Ne želim da to bude ‘Sad smo mi
profesionalci, pa ćemo dva sata pjevati i pljeskati, pa će biti dva bisa, pa
ćemo otići kući odspavati’. Želim da ljudi zapamte taj koncert na bilo koji
način i mislim da se naši koncerti pamte. A najbolji koncerti su oni nakon
kojih dođem u garderobu i kažem ‘Ovaj me koncert pomladio 100 godina’ i kad
publika to osjeti. Pjevač, frontmen uvijek zna kad je dobro.”


Nedavno je objavljen njegov posljednji album “Nuspojave” koji je nazvan
‘najmračnijim izdanjem dosad’. U njemu nastavlja nositi ime Majki kao osobnog
simbola, a donio je i jedan drukčiji zvuk u kojemu eksperimentira s novim
žanrovima. Kako se vrijeme mijenja i novi trendovi dolaze, Bare se vodi samo
onom da je najvažnije ostati slobodan i otvoreno se izražavati.


izvor: Ivana Krešić / Muzika.hr