The Post - Steven Spielberg


Donosimo vam recenziju filma The Post redatelja Stevena Spielberga u kojem
glume Meryl Streep i Tom Hanks. Film govori o tome koliko se država može
uplitati u novinarstvo i što učiniti kada treba biti između očuvanja
prijateljstva i objektivnog novinarskog izvještavanja.
Žanr filma:

Biografski, drama, povijesni
Redatelj:

Steven Spielberg
Scenarist:

Liz Hannah, Josh Singer
Glumci:

Meryl Streep, Tom Hanks, Sarah Paulson


The Post je biografska drama koja govori o velikom događaju u povijesti
novinarstva SAD-a. SAD već nekoliko godina zna da ne može pobijediti u
Vijetnamskom ratu, no svejedno šalje vojnike kako ne bi morali priznati poraz.
Kada se novine domognu i objave dokumente koji potvrđuju tu tvrdnju, sud želi
prekinuti izdavanje novina, po prvi puta u povijesti SAD-a. Film je nominiran
za 6 Zlatnih globusa: najbolja drama, najbolji glavni glumci (Tom Hanks i
Meryl Streep), najbolji redatelj, najbolji scenarij, najbolja glazba.

U početku upoznajemo Kay koju glumi Meryl Streep, ženu koja je nakon
samoubojstva njenog muža preuzima Washington Post, lokalne novine koje žele
postati bolje i veće pa odluče otići na burzu i dati na kupnju svoje dionice.
Kay se suočava sa mišljenjem nekih ljudi da kao žena nema ono što je potrebno
da vodi tvrtku, misle da nije dovoljno čvrsta da donosi odluke. Jako mi se
sviđa njen lik i Meryl Streep je odlična kao i uvijek. Njen lik prolazi kroz
razvoj od jedne žene koja se teško uklapa u poslovni svijet muškaraca i mora
naučiti kako poslovni svijet funkcionira i na kraju ju stvarno vidimo kao
snažnu ženu koja je sposobna voditi tvrtku. Na tom putu čeka je mnogo problema
koje doživljava vrlo emotivno, ali je uvijek simpatična i lako je suosjećati
se s njom.


Dok je Kay glavna u upravi, Ben (Tom Hanks) je glavni urednik novina. On je
iskusan novinar kojemu je najbitnija stvar dobra priča. Traži priču i teži
tomu da Washington Postu više ne budu samo lokalne novine nego jednako važne,
ako ne i bolje, kao i The New York Times, njihov glavni konkurent. U lovu na
priču ne pristaje na kompromise i traži bilo koji način da se domogne
informacija.

Odnos između Kay i Bena se razvija tijekom filma, prvi puta ih susrećemo na
tradicionalnom doručku, koje Kay predlaže. Ben misli da je Kay subjektivna
prilikom donošenja odluke o objavljivanju članka o Vijetnamu jer misli da Kay
ne želi u svojim novinama blatiti ime svojih prijatelja u politici, no kasnije
se međusobno poštuju. Njihov odnos povezuje tu priču između stvaranja tvrtke i
poslovanja i novinarskog posla koji ne bi smio ovisiti o bankarima i
dioničarima.

Glavna priča u filmu je objavljivanje tajnih vladinih podataka koji govore da
je SAD znao da ne može pobijediti u Vijetnamskom ratu, ali je svejedno
nastavio slati vojnike. Volim novinarske filmove jer mi je uvijek zanimljiv
način na koji prikazuju razvoj novinarske priče. Skupljanje podataka, zvanje
starih poznanika ta čežnja za informacijama i velika odlučnost u njihovom
pozivu donošenja istine javnosti je interesantna za gledati. U ovom filmu je
to također vrlo zanimljivo napravljeno, jer ipak se radi o objavljivanju
državnih tajni pa su svi vrlo oprezni u odavanju informacija.


Film se bavi i pitanjem prvog amandmana, nakon što The New York Times objavi
informacije sud im zabranjuje izdavanje informacija do daljnjega, po prvi puta
u povijesti sud zabranjuje objavljivanje novina. Washington Post zna da će se
to najvjerojatnije dogoditi i njima pa moraju odlučiti što napraviti. Jedna
jako dobra rečenica koju Kay kaže je da joj je stalo do izvještavanja javnosti
o postupcima političara, no da to ne može napraviti, ako nemaju novine.

Film se bavi s puno tema i prilično dobro ih obrađuje. Mislim da su mogli malo
detaljnije i bolje obraditi sve te teme. Imam osjećaj kao da imaju dosta
pitanja i da su mogli se malo više baviti sa svakim. Govori o položaju žena,
uplitanju države u novinarstvo, državnim lažima, o The New York Timesu i
Washington Postu, bilo bi bolje da traje još malo duže i da su se malo više
pozabavili sa svakom temom, ovo više izgleda kao veliki uvod pa mala razrada i
prilično brzi rasplet. No to nije loše napravljeno, film je zanimljiv i priča
je dobro razrađena, ali mislim da bi mogla biti još bolja da se malo više
vremena potrošilo na razradu tema.


izvor: Svijet filma