MILJENICA (The Favourite)

Ako vam naziv filma zvuči previše mekano - gadno se varate. Ovo je prije svega
bizarna, apsurdna, veličanstvena drama o gramzivosti za moći postavljena u 18.
stoljeće.


Ako vam naziv filma "Miljenica" zvuči previše "mekano" i neinteresantno,
označava neku softi, romantičnu "za žene" komediju - gadno se varate.

"Miljenica" nije apsolutno ništa od toga osim da jest donekle i komedija, iako
je primarno biografska drama (službeno klasificirano). Zapravo je film prije
svega bizarna, apsurdna, veličanstvena drama o gramzivosti za moći, smještena
u povijesni trenutak 18. stoljeća i vladanja britanske kraljice Anne, pa samim
time ima još taj naziv "biografska", ali i kostimirana.

 

Ovdje odmah jedna digresija od glavne misli teksta: cijenjena kostimografkinja
Sandy Powell ovdje je čini mi se nadmašila samu sebe - uklapajući svoj rad u
specifičan stil redatelja filma (o njemu za čas) mogla je ali nije, napraviti
kičasti šušur dvorske mode - umjesto toga je skoro posve monokromatskim
odabirom boja (dosta kombinacija crno-bijelo ili u tom stilu) doprinjela da
film vizualno djeluje meastralno.


Kada me je prijatelj pitao kakav je film rekla sam mu da je "Miljenica"
vjerojatno najimpresivniji, najnetipičniji povijesni film, brutalan po tome
kako otvoreno otkriva kakav je dvorski svijet bio, a istovremeno stilski
savršen i vizualno ubitačno dojmljiv.

Prva i jedina usporedba s ovakvim tipom povijesnog "dvorskog" filma bila je s,
po meni ponajboljeg (do "Miljenice") francuskog filma "Kraljica Margot" (La
reine Margot, 1994) u kojem je, iako je priča odnosno radnja posve različita
(radi se o pokolju Bartolomejske noći, pa je samim time bio istinski brutalan
radi prikaza pokolja), no ako se zanemari dio filma koji stvarno i prikazuje
pokolj, zapravo su svi kadrovi u tom filmu koji se odnose na dvorske intrige i
spletke, te pokušaja grebarenja za vlast, kao i prikaz samog dvorskog života -
sve je to meni tada bilo toliko strašno upečatljivo ("strašno" u pravom smislu
riječi) i nezaboravno gledanje, ali mi je dovijeka ostao i dojam da je film
"dirty" doslovce u svemu: prikazu dvorskog morala, seksa, čistoće gradova,
dvora, ulica, ljudi, ponašanja...


"Miljenica" zapravo ima apsolutno sve elemente "Kraljice Margot" (minus
kadrova oko Bartolomejske noći), ali je redatelj Yorgos Lanthimos to napravio
tako dobro i profinjeno, da je i trebao za dodati u film Bartolomejsku noć
ili neki sličan pokolj, film bi samo dobio na brutalosti, ali dojam posve
drugačijeg, stiliziranog, originalnog - bi bio isti.


Vezano za snimanje i upotrebu kamera, oduševilo me to što je Lanthimos hrabro
koristio sve nekonvencionalno kako bi dao svoj pečat ovom "holivudskom" filmu
- u nekoliko je navrata koristio "riblje oko" (iznimno širokokutna leća kamere
i fotoaprata koja hvata širinu slike i do 180-220 stupnjeva), što je bilo
posebno "vau".


Sve je u filmu vrhunski napravljeno, ali ne samo u standarnom pojmu
perfekcionizma - Lanthimos je vrlo osebujan grčki redatelj (The Lobster, The
Killing of the Sacred Deer) i iako ne mogu mnogo reći o njemu jer sam gledala
samo zadnje spomenut film, izgleda da je ovim filmom nadmašio samog sebe, iako
je "Miljenicu" napravio kao najkonvencionalniji film svoje karijere (tako kažu
svi).Ja mogu samo dodati: ako je ovo nečiji najkonvencionalniji film, onda
gledatelje čekaju šokantne stvari kada ne bude konvencionalan.


Ima i u "Miljenici" poneka šokantna scena (ne, ne radi se o ubojstvima), kao i
nekoliko posve "wtf" apsurdnih ili bizarnih scena, ali ih je taman toliko da
kada se sve sakupe dobijete u konačnici film koji je u tom stilu. Jednako tako
ima i sjajnih komičnih scena.

Vrhunski film vrijedan svake nominacije za Oscara (ima ih 10! - a inače je
film vrlo nevjerojatan izbor za Akademiju), ali s druge strane ja nisam tri
dana nakon gledanja filma bila sigurna da li mi se film sviđa.
Po meni je istinska umjetnička vrijednost filma upravo u tome: da te kopka,
golica i da promišljaš o njemu.


Fabula je zapravo jednostavna ali iznimno kompleksno i "akcijski" dinamično
odrađena: kraljica Anne je vrlo krhka, emocionalno i tjelesno, rastrojena,
bizarna i ekscentrična žena, monarh koji zapravo nema sposobnosti vladanja i
koju to maksimalno zamara, pa sve prepušta (u početku) "prvoj do sebe" -
dvorjanki, supruzi svog zapovjednika vojske, lady Sarah koja beskurpulozno
koristi svoju moć za vlastite ciljeve, ali ipak s velikom naklonošću do
kraljice koju naizgled pokušava svesti na proračunati odnos. Treća u toj igri
je rođaka Lady Sarah, Abigail nekdašnja plemkinja čija je obitelj sve izgubila
i koja se srozala na najnižu razinu "u blato", kako bi samoodržavanjem,
snalažljivošću i proračunatošću, te licem nevinašca iskoristila prvo za
dobijanje posla služavke a onda namještajući neke situacije u kratkom vremenu
i detronizirala mentoricu, lady Sarah i popela se na poziciju kraljičine
miljenice.


Više vam neću otkrivati jer u relaciji odnosa ovih triju likova kao i prije
spomenutim "akcijama" (prikaz dvorskog života u "Miljenici" je sve je samo ne
šetanje kroz velebne dvorane dvora, nepregledne vrtove, vožnje u kočiji ili
ležanje u dokolici) i visokoj dinamici radnje, leži većina od iznenađujućih
/šokantnih scena.

Glumice koje su ova tri lika oživjele na velikom platnu su famozne, jedna
briljantnija od druge i sve su tri nominirane za Oscara: ipak, posve je
zakucala Olivia Colman u ulozi rastrojene i ekscentrične kraljice Anne, i
nadam se da joj Oscar neće izmaći.

Jednako, ali svaka na svoj način, su dojmljive i impresivne i Rachel Weisz u
ulozi Lady Sarah, te Emma Stone u ulozi Abigail (inače obje već Oscarovke
otprije).


Obavezno moram spomenuti i glazbu koja, na moje poprilično iznenađenje nakon
filma (jer sam se toliko udubila u gledanje filma da nisam posve detektirala
tko i što, mada su mi pojedine melodije bile poznate) je ispalo da u filmu
uopće nije originalna glazbena podloga već da su se koristile dionice skladbi
i glazbe starih majstora klasike: Bacha, Händela, Schuberta. Dijelovi su pomno
izabrani jer su toliko upečatljivi u nekim sekvencama i totalno "neklasično"
zvuče da ćete se jako iznenaditi.


Ovo nije film kojeg ćete nužno odmah "provariti" niti će vam se on moguće na
kraju sviđati, ali imat ćete osjećaj da ste pogledali velik film.


Žanr: Biografska drama

Godina: 2019

Izdavač: Blitz Cinestar

Web

Tracklist:
IZVORNO IME: The Favourite
REDATELJ: Yorgos Lanthimos
žANR: Biografska drama, komedija
ULOGE: Olivia Colman, Emma Stone, Rachel Weisz, Nicholas Hoult
TRAJANJE FILMA: 119 minuta
GODINA: 2019
DRŽAVA: SAD


izvor: Anastazija Vržina / Perun.hr