Willie Nelson “Ride Me Back Home” – U svići ima još ulja


Mada svjestan vlastitih godina i smrtnosti, Willieju ni na kraj pameti nije bilo snimiti "oproštajni album" već naprosto još jedan izvrstan album u dugovječnoj karijeri...


Radoholični Willie ne prestaje objavljivati albume koji – i u njegovoj 86. godini – imaju dušu i tijelo iliti razlog za pjesmu i onaj isti očaravajući vokal. Pokazale su to i četiri autorske pjesme Nelsona i njegovog “vječnog“ producenta Buddyja Cannona te pomno odabrane “tuđice”.

Uvodni, naslovni broj albuma, suradnja sa Sonnyjem Throckmortonom, melankolična je country laganica u klasičnoj baladnoj izvedbi uz prepoznatljivi vokalni vibrato, dvoglase u refrenu te dominantan klavir, jecaje usne harmonike i pedal-steel gitare te obavezni kratki Williejev gitarski solo. Balada je to za prste polizati i najbolji mogući dokaz da je Willie osamdesetšestogodišnjak, ali ne i starac koji krčmi na minulom radu. Dapače.

Za razliku od početka albuma – uzgred rečeno 69. studijskog projekta! – Williejevim autorskim brojevima zajednička je razigranost i poletnost. Primjerice, „Come On Time“ je čisti country shuffle (s kontrabasom, uletima usne harmonike i naglascima samog Willieja i električne gitare) s tekstom koji govori o prihvaćanju poznih godina i kao takmaca i „dragog prijatelja“. I „One More Song To Write“, mada sporijeg tempa no u očaravajućem latino omotaču, nije tužaljka već prožeta optimizmom. I ona uz znani Williejev solo s „usnjakom“ u podlozi i električnim klavirom… „Seven Year Itch“ je u jazzy/blues raspoloženju s primislima na „Fever“ (uz robusni kontrabas te preplete električnog klavira, usne harmonike i električne gitare) kao i „Stay Away From Lonely Places“ – jazzy balada za „iza ponoći“; veličanstven broj uz bok starih Williejevih klasika.


I izbor covera je izniman. „Immigrant Eye“ velikog Guya Clarka – jedan od čak šest singlova skinutih s albuma – prvorazredna je klavirska country balada u ritmu usporenog valcera. „Just The Way You Are“ – vječna laganica Billyja Joela – dobila je uzbudljivo i emocijama natopljeno novo čitanje vrijedno svake pažnje. Uvjerljivo bolje i od Joelovog originala! Album zaključuje nadahnuta revizija „It’s Hard To Be Humble“ Mac Daviesa u kojoj se Willieju u country waltz temi pridružuju i sinovi Lucas i Micah te još jedna velika balada „Maybe I Should Be Listening“ Buzza Rabina.

Mada svjestan vlastitih godina i smrtnosti, Willieju ni na kraj pameti nije bilo snimiti „oproštajni album“ već naprosto još jedan izvrstan album u dugovječnoj karijeri. Jer, bude li zdravlja (i trave), evo Willieja dogodine opet!


izvor: Zlatko Gall / Mixer.hr