Santana: “Africa Speaks” – iznenađujuće uspjeli povratak korijenima


Carlos Santana i njegov istoimeni bend ove godine slave dvije važne, ali
zapravo potpuno oprečne obljetnice u svojoj dugovječnoj karijeri: pedeset
godina antologijskog nastupa na Woodstocku i 20 godina izlaska megasellera
“Supernatural”.


Iako je Santana nakon 2010. i očajnog “Guitar Heaven” konačno odustao od
koncepta albuma koji su on i Clive Davis uspostavili sa “Supernatural”,
nakrcanog poznatim gostima i mahom tuđim pjesmama, “Africa Speaks” predstavlja
dosad najjasnije odbacivanje njegovog nasljeđa. Snimljen u suradnji s Rickom
Rubinom u njegovom Shangri La Studios, u pitanju je opušteno i vrlo organsko
fuzijsko jam rock ostvarenje koje ima daleko više veze s opusom benda iz ranih
sedamdesetih nego pop crossoverom iz nultih.


Glavne vrline i mane Santanine glazbe ovdje su prisutne u cijeloj svojoj
punini. Kao što zna svatko tko je poslušao više od dvije Santanine pjesme,
čovjek jednostavno nije autor, ne zna pisati pjesme i zato je i najveće
uspjehe ostvario s obradama ili tuđim materijalom. S druge strane, Santana je
vrhunski instrumentalist koji, kad ga se pusti izvan okova čvrste pop
strukture, još uvijek pokazuje zavidnu fluidnost gitarističkog stila.

Opisane karakteristike “Africa Speaks” koristi na najbolji mogući način.
Nijedna od ovih pjesama ne želi biti singl, nijedna nije pamtljiva na
konvencionalan način. Unatoč elementima tipično Santaninog kiča, poput
nepotrebne dramatične naracije u uvodu albuma, ovo je za njegove standarde
iznimno nepretenciozan album.

Koncept je zapravo vrlo jednostavan – osmeročlani bend svira opuštenu
poliritmičnu glazbu, vješto spajajući utjecaje afričkih tradicija, latino
stilizacija i više nego dašak jazz fusiona. Rubin cijelu priču drži izvan
okvira nepotrebnog loudness wara koji su on i drugi megaproducenti nametnuli
mastering inženjerima tijekom nultih pa umjesto zaglušujuće monotone zvučne
slike dominira dinamična svirka s bezbroj uspona i padova. Sve to čini ovaj
album najboljim Santanim ostvarenjem godinama unazad i razlog za nadu da se
sad konačno ostavio popa jednom zauvijek.


izvor: Karlo Rafaneli / MusicBox