Madonna: Zaboravite Eurosong, “Madame X” je čudesan album


Kada sam kretao pisati za Muziku nije mi bilo ni na kraj pameti, iako je to
sasvim logično, obzirom na žanrove koje recenziram, da ću se jednom (konačno)
domoći i Madonninog albuma. Čast je pripala nedavno izdatom 14. studijskom
albumu simboličnog naslova “Madame X”. Očekivanja postavljana pred nove joj
albume su se izlaskom 12. “MDNA” dosta smanjila, ali ponešto povećala s 13.
“Rebel Heart”. Srećom, “Madame X” je bolji od očekivanog zato što uopće nije
nešto očekivano. Radi se o zbirci zbilja raznolikih pjesama, kojima je
zajedničko jedno, a to je osjećaj te globalne povezanosti kroz glazbu,
miješanje mnogo žanrova, velikih i važnih poruka kroz razne formulacije,
osjećaj za hit, kao i ljubav prema rizicima.

Mnogi govore da Madonna već desetljeće nije trendseterica. To možda je istina
gledajući na način da više sama ne postavlja nove trendove, ali neizbježna je
činjenica da od albuma “Hard Candy” dovodi te iste postojeće trendove u zvuku
na svoj mlin, transformira ih, prilagođava sebi i najvažnije, konstantno
ostaje relevantna.


Uvodno, iza mene je 13 godina, nazovimo to, obožavanja, Madonne. Slušao sam
Madonnine albume kronološki, zadržavajući se više tjedana na svakom, postepeno
se informirajući i o vremenu u kojem su izdanja stvarana, kao i glazbi koja je
u vrijeme ere svakog albuma bila popularna. Godinama nakon toga sam shvatio da
sam izabrao najbolji mogući pristup otkrivanju jednog velikog imena svjetske
glazbene scene i upoznao njen umjetnički doprinos pop glazbi na dostojanstven
i detaljan način. Baš iz razloga svega navedenog, konačno recenziranje Madonne
smatram dosta ozbiljnim zadatkom. Stoga “let’s take a trip“, u duhu najavnog
singla “Medellín”.

Priča iza albuma višeslojnost je Madonne kao “Madame X” i njenih interesa,
područja djelovanja, žudnja, čežnji, nastavku borbe za ljudska prava i ljubav.
Sve u najavnom videu spomenute uloge našle su svoje mjesto na jednoj ili više
pjesama na albumu. Kroz izdanje se točno i vrlo jasno osjete ti pomaci iz
kulture u kulturu, iz žanra u drugi žanr, ali čudom, sve funkcionira skladno i
ugodno. Što drugo i očekivati od jedne od najznačajnijih pop umjetnica za
album formu.


Ključni suradnik na albumu dugogodišnji prijatelj Mirwais Ahmadzaï, mastermind
iza vječne “Music” i kontroverznog “American Life” kao i istoimenih albuma. S
Mirwaisem je stvorena i briljantna “Future Lovers”. Zanimljivo je, ali ne i
iznenađujuće, da su sve album highlights pjesme stvorene upravo s njim.
Povratak starim suradnicima je ovaj puta uvelike upalio, za razliku od “MDNA”
suradnje s famoznim Williamom Orbitom (producent Madonninog najboljeg albuma,
“Ray of Light”). Na “Madame X” surađivali su još i popularni Diplo, legendarni
Mike Dean, kao i Billboard, Jason Evigan i Jeff Bhasker. Ovaj puta nije
ponovljena pogreška diskografske kuće da umjetnika koji potpuno drugačije
funkcionira i samostalnije stvara kao što to Madonna radi, stave u moderni
kalup stvaranja hitova kroz songwriting campove. To je možda funkcioniralo na
zvijezdama poput Beyonce, ali naškodilo je “MDNA” koji je isprva trebao biti
vođen zvukom Aviciija te “Rebel Heart” gdje se nepotrebno umiješao ne uvijek
potreban Kanye West.


Kao i s prethodnih album-dva, Madonna je svako malo na Instagramu fanovima
ostavljala razno razne naznake onoga što dolazi, tako se saznalo i da će na
prvom singlu gostovati jedna od najvećih zvijezda latino scene, zabavni
Maluma. “Medellín” je bio prvi griz u novu eru. Pjesma koja na prvu loptu
skroz zbunjuje, uhu je zapravo jasno koji su hit faktori, ali tek s kojim još
slušanjem shvaća se tok i ono bitno. Kod “Medellín” je ključna atmosfera,
lepršavost i poziv na ples. One kojima cha-cha-cha nije stran, možda će krivo
brojanje smetati, ali u pjesmi se uklapa savršeno. “Medellín” je tek prvi
primjer na “Madame X” gdje pjesma nije bila veliki hit jer ju izvodi žena u
61. godini života. Maluma je zapravo gotovo bitniji faktor od Madonne u
pjesmi, zajedno se čudnovato dobro nadopunjuju, a zajedno su odradili i
dojmljiv nastup s hologramima na Billboard Music Awards.


“Dark Ballet” spoj je nespojivog. Isprva sam htio napisati, naizgled
nespojivog, ali i nakon slušanja i dalje smatram predstavljeno nespojivim. U
jednoj pjesmi su naime udruženi ni u ružnom snu očekivan sample “The
Nutcracker Suite: Dance of the Reed-Flutes” (Pyotr Ilyich Tchaikovsky),
zajedljive poruke osviještenosti inspirirane Ivanom Orleanskom, suvremeni
beatovi, tmurne i otužne klavirske melodije te Daft Punkovski izvitopereni i
programirani vokali. Rezultat je prilično zbunjujuća, ali čudnovato zarazna
pjesma koju su fanovi Mirwaisevog stvaranja s Madonnom i mogli očekivati,
obzirom na ludorije poput “Impressive Instant” i “Die Another Day” koje su
zadnje napravili. Madonna je “Dark Ballet” dijelom predstavila na
prošlogodišnjoj Met Gali kao ondašnji “Beautiful Game”, ali i ove godine na
nesretnom nastupu na Eurosongu.

U istom nastupu široj publici predstavljena je i zapravo jedna od boljih
pjesama na albumu, a to je “Future” s Quavoom. “Future” je opušteno dance hall
ostvaranje kojim Madonna nastavlja svoju “Madame X” misiju promišljenim
stihovima refrena, “Not everyone is coming to the future, not everyone is
learning from the past”, čime pametno udara ispod pojasa previše značajnih
ljudi koji su loše učinili svijetu.


Najugodnije iznenađenje albuma je genijalna “God Control”. Obećani disco došao
je na red. A zašto baš disco? Pogledajte video i bit će vam jasno. Madonna
sjaji u punom sjaju. Eksperimentalni pop, disco, zarazne linije i snažna
poruka za postavljanje restrikcija na korištenje oružja u Americi. “God
Control” je ambiciozan, kvalitetan pop, koji tom zapravo zastrašujućom porukom
nadilazi samu formu pjesme.

Kontroverzan video koji je režirao maher režije video spotova Jonas Åkerlund s
kojim je prije radila na nagrađivanom spotu za singl “Ray of Light” (MTV VMA
Video Of The Year 1998.). Madonna ovdje koristi svoju platformu za ukazivanje
na zakonodavstvene propuste SAD-a kod kontrole posjedovanja oružja. Po izlasku
spota svi svjetski mediji su pisali o njemu, a uključeno je i mnogo
organizacija koje se bore za zakone o sigurnosti upravljanja oružjem i
zaštiti. Radnja spota fokusira se na pucnjavu u noćnom klubu i scene
krvoprolića nad nevinim posjetiteljima kao veliko upozorenje na to što se u
SAD-u sve češće događa. Više o samom videu možete pročitati na Madonna Adria.


Novi album “Madame X” inspiriran je primarno Madonninim višegodišnjim boravkom
u Portugalu točnije Lisabonu, gdje je kako sama kaže imala priliku upoznati
mnoge tamošnje glazbenike, čuti zvukove glazbe koju do sada nikad nije čula i
biti inspirirana. Tako dolazi i “Batuka” snimljena u suradnji s The
Batukadeiras Orchestra, koja zvuči kao čudna snimka protesta sa zborom i
stihovima kao govorom. Lirski izlizano, ali zanimljivo. Esencijalni trenutak
albuma je “Killers Who Are Partying”. Portugalom inspiriranom gitarskom
melodijom Madonna simpatizira s manjinama diljem svijeta. Ponekad zvučeći
nepotrebno ili čak ridikulno, poistovjećujući se npr. s Islamom ili Afrikom,
ali poruka kao takva ostaje jasna i srčana. Zvukom slična i povezana je
kasnija na albumu, “Extreme Occident”, gdje se Madonna poigrava pojmom
izgubljenosti u svijetu i fokusom.

Kad sam prvi puta pogledao tracklistu albuma iznenadio sam se da se na njoj
našao Swae Lee. On je polovica popularnog dua Rae Sremmurd (Ear Drummers
autotune glas koji čujete na početku dosta hitova današnjice). Otprilike kao
što je Maluma nadogradio “Medellín”, tako je Swae Lee učinio s “Crave”. Sasvim
neočekivan broj, vidi Madonnu i Swaea u romantičnoj i poletnoj r&b pjesmi,
koja isto kao i “Medellín” provocira da bi bila veći hit u izvedbi neke mlađe
pjevačice. Uslijedit će dvije slabije stvari bez koji bi album sasvim u redu
djelovao, bez obzira što mu one dodaju na radosti. “Crazy” i “Come Alive”
idejno i strukturom imaju savršeno smisla, bivaju slatke Madonna pjesme, ali
osobno im ne pridodajem puno pažnje. Tekstom, također, više-manje reciklirano.
Međutim, interesantno je da “Come Alive” nosi utjecaje sjeverno afričke glazbe
koristeći instrument krakebs, a sudjejuje i dječji zbor.


edna od radiofoničnijih na “Madame X” suradnja je s brazilskom heroinom latino
glazbe imena Anitta na pjesmi “Faz Gostoso”. Radi se o obradi jednog od
najvećih hitova u Portugalu 2018., koji u originalu izvodi Blaya. Madonna i
Anitta većinski pjevaju na portugalskom, uz zarazni portugalski ritam, zvukove
sirena. Trenutno Madonna provocira pratitelje hashtagovima #waitingforAnitta,
a kruži trač da će Madonna i Anitta uskoro udružiti snage i snimiti video za
pjesmu. Na već izdani broj i redoslijed spotova te zbog ljeta koje nam je
došlo, ovo smatram odličnim marketinškim potezom. “Faz Gostoso” je zabavna
plesna stvar, sexy i jednostavna te uzbudljiva. U Brazilu pjesma dosta dobro
kotira na streaming servisima. “Bitch I’m Loca” druga je suradnja s Malumom na
albumu, gdje provjereno dobar dvojac flerta preko na trenutke nervozne
podloge, rezultirajući u još jednom zavodljivom, blesavom, dvojezičnom broju,
pametno smještenom iza “Faz Gostoso”.

Prava poslastica vjernim obožavateljima je “I Don’t Search I Find”, druga
discom inspirirana pjesma na “Madame X”. Trenutak je to kao i “God Control”
gdje je Madonna vidno opuštenija i radi što želi, gdje ona i Mirwais uhodano
dobro surađuju i stvaraju intuitivno i razumijevanjem vizija jedno drugog. U
“I Don’t Search I Find” korištena su slavna pucketanja prstima ikonične pjesme
“Vogue” iz 1990. i prerađene da bolje pristaju. Slijedi “Looking for Mercy”
kao jedan je od ljepših vokalnih doprinosa albumu, ali i ljepših orkestracija,
što biva omeđeno izuzetno repetitivnim refrenom koji do kraja pjesme idu
vrtoglavo u nedogled.


Zadnja stanica Madonninog puta oko svijeta kroz ovaj album završava, meni
osobno, groznoj “I Rise”. Pjesma je bila najavljivana kao velika himna LGBTIQ+
zajednice i ljudskih prava općenito, nepobitno snažnog je teksta i još jačeg
intra za koji je poslužila stvarna snimka aktivistice kontrole oružja Emme
Gonzalez i jedne od preživjelih pucnjave u Stoneman Douglas High School 14.
veljače prošle godine. Za izdvojiti je stih “Freedom’s what you choose to do
with what’s been done to you“, inače preinaka citata Jean-Paula Sartrea.
Međutim, cijela ova divota srozava se tim čudno otpjevanim, opet nepotrebno
repetitivnim refrenom, koji jednostavno ne sjeda, unatoč originalno posloženoj
podlozi.


“Madame X” najbolji je Madonnin album ovog desetljeća. Najbolji njen album još
od proslavljenog i široko voljenog “Confessions On A Dancefloor” iz 2005.
Nesebično je to bogata internacionalna gozba raznovrsnih zvukova, sentimenata,
vibracija i suradnji. Ovaj glazbeni putopis, zapravo je mračan album, s
pokojim “WTF” trenutnom koji kasnije postaje omiljen. Apsolutno nepopustljivo
izdanje koje ni u jednom trenutku nije dosadno. Zamjerke leže u povremenom
korištenju autotune-a i tamo gdje nije očigledno korišten iz kreativnih
razloga. Primjerice, autotune je potreban u “Dark Ballet” i “God Control”, ali
neoprostiv je u početnim slogovima svakog stiha versova “Killers Who Are
Partying”. Također, album lirski gledano ponekad zaostaje za prethodnicima,
jer neki tekstovi zbilja jesu mlaki poput onog zapravo jako dobre “Extreme
Occident”. “Madame X” samopouzdano, gotovo outsiderski sjeda u Madonninu
diskografiju. Radi se o izuzetno zrelom pop albumu, gdje se Madonni zapravo ne
može što progovoriti, već se novi materijal prihvaća kao dan, jer je smislen,
a sve dokazivo je već dokazano.

Classic Madonna, never repeating herself, ovaj puta ne ide na arensku ili
turneju stadionima već će se Madame X Tour odvijati u malim teatrima. U planu
je posjet svega 7 gradova u SAD-u i 3 u Europi gdje će u svakom od gradova
održati između 3 i 17 koncerata. Cijene su vrtoglavije nego bilo koji puta do
sada, razočarano je nebrojeno pratitelja, ali koncept valja poštovati, jer
poprilično će biti cool pogledati zvijezdu njenog kalibra u tako intimnom
okruženju dvorana do svega 3.500 gledaoca.


izvor: Patrik Horvat / Muzika.hr