Bob Dylan ‘The Rolling Thunder Revue: The 1975 Live Recordings’ – još jedan
kvalitetan ‘overkill’


Budući da smo o širem kontekstu turneje The Rolling Thunder Revue pisali u
recenziji istoimenog filma Martina Scorsesea, u ovom tekstu ćemo se
koncentrirati isključivo na glazbu koja čini popratni soundtrack tog filma.


Budući da smo o širem kontekstu turneje The Rolling Thunder Revue pisali u
recenziji istoimenog filma Martina Scorsesea, u ovom tekstu ćemo se
koncentrirati isključivo na glazbu koja čini popratni soundtrack tog filma, a
čini je čak četrnaest diskova izvedbi zabilježenih što na probama, što na
pozornicama za vrijeme trajanja ove neobične turneje.

Prije svega valja istaknuti kako nije riječ o prvom izdanju koje donosi zapise
s Rolling Thundera. Još tamo 1976. objavljena je ploča “Hard Rain” koja se
doduše koncentrirala na drugi, manje zanimljiv dio toura, kada se Bob Dylan i
ekipa prebacuju na nastupe na stadionima i velikim auditorijima gdje se
definitivno gubi čar intimnih i neočekivanih nastupa u malim prostorima koji
su prve koncerte činili toliko čarobnima. No 2002. u serijalu “The Bootleg
Series” izlazi dvostruki disk koji služi kao presjek setliste tih prvih,
posebnih nastupa i kad bi mu se dodao i tzv. sampler disk novoga izdanja koji
pokriva dio probi po hotelima na kojima je turneja začeta, to sve čini
dovoljan zalogaj za sve koji nisu zagriženi fanovi koji moraju čuti ama baš
sve što Bobov tim isporučuje na godišnjoj bazi, što u spomenutom nizu “The
Bootleg Series”, što u tzv. “Live Recordings” serijalu kojem pripada i ovo
izdanje, a prethodnih godina smo već doživjeli i kompletan audio zapis slavne
britanske turneje iz 1996. koje nas je zatrpalo s čak trideset i šest diskova
na kojima se ponavlja ista set lista iz koncerta i koncert.


Za sve koji žele znati više tako je tu još jedno mamutsko izdanje koje se
najbliže može opisati kao već standardni dilanovski “overkill” s deset i pol
sati glazbe koja uključuje osim puna tri diska spomenutih probi i jedan s
rijetko izvođenim pjesama na turneji, još i pet cjelokupnih nastupa na kojima
možemo pratiti razvoj aranžmana i očvrsnuće benda iz izvedbe u izvedbu, sve do
gotovo čistog savršenstva i dominacije Dylana kao izvođača i pjevača na razini
koju je dosegao iznimno rijetko u četiri desetljeća koja su uslijedila.


Neke od ovih pjesama već smo imali priliku čuti na spomenutom izdanju iz
2002., neke su pak uvrštene u sam Scorsesejev film, a neke u “Renaldo and
Clara”, Dylanov vlastiti video zapis s turneje. Najbolji dijelovi ovdje
zabilježenih koncerata upravo su s tada još neobjavljenog albuma “Desire”.
Premda je riječ o vjerojatno najboljoj Dylanovoj ploči sedamdesetih uz njezinu
prethodnicu “Blood on the Tracks”, ovi rani koncertni zapisi otkrivaju kako se
u studio nije u potpunosti prelila magija koju su Dylan i prateći bend nazvan
Guam (Bobby Neuwirth, Scarlet Rivera, T Bone Burnett, Steven Soles, Mick
Ronson i mnogi drugi), širili po malim dvoranama.

Sto četrdeset i osam pjesama nije mali zalogaj ni za tvrdokorne fanove, a
cijena od stotinu dolara govori dovoljno za sebe, pa će stoga većini korisnika
biti prihvatljivije kombiniranje manjih izdanja, no valja napomenuti kako je
slušanje ove gigantske kolekcije manje zastrašujuće od nekih recentnih
kompilacija poput spomenutog megapaketa iz 1966. ili pak svakog zabilježenog
takea s nastajanja “Blood on the Tracks” objavljenog na aktualnom izdanju
Bootleg Series, lanjskom “More Blood, More Tracks”. Opuštenost nastupa ovdje
iz koncerta u koncert donosi koloplet jasno razvidnih finesa i drugačijih
pristupa koji daju poseban okus svakoj od izvedbi, pa vam tako pjesma poput
jedne “Isis” neće dojaditi ni kad je čujete po osmi put na četrnaestom disku.
Naravno, ako ste ozbiljan Dylanov fan. Ako niste, velika je vjerojatnost da ni
ne čitate ovaj još jedan tekst u moru tekstova koje mu posvećujemo kad god se
oglasi s nekim novim ili starim izdanjem.


izvor: Ivan Laić / Ravno do dna