Sudeći po Kekinovom izričaju, smjeru nedavnih pjesama Hladnog piva i medijskim istupima, bio sam gotovo siguran da će “Kuća bez krova”, Kekinov drugi solo album, biti prožet političkim doskočicama, komentarima na situaciju u zemlji i naramkom fora. Možda sam očekivao one-man-Dubiozu kolektiv, red humora i red “svi su oni isti, ali sve dok možemo popit pivu bit će nam ok”. “Kuća bez krova” je ipak vrlo intimno djelo, politika je ovdje samo u tragovima i uvijek u osobnom kontekstu, a većina pjesama mogu se izuzeti kao epizode, isječci iz Miletovog života, od odrastanja do prvih ljubavi i na kraju strahom za budućnost. Dobro odabrani prvi singl “Reno 4” možda je najbolji primjer kompletnog albuma, nostalgija zapakirana u stari auto, odnosno dogodovštine vezane uz takav simbol slobode...

Boris Štok bivši je pjevač (i tekstopisac) riječkog elektro pop rock benda Quasarr, a kojega je nakon tri studijska albuma, tijekom 2016. godine napustio. Već se sljedeće godine oglasio kao solo izvođač i to EP-em “Puls” da bi se ove godine konačno predstavio u potpunom svjetlu (ili mraku, uzevši u obzir atmosferu albuma prvijenca). Prvi dugosvirajući album nazvan je “Ispod kože” i zapravo predstavlja proširenje spomenutog EP-a (sadržaj “Pulsa” većim se dijelom nalazi i na novom albumu). Nastavak je to priče u približno sličnom tonu kojim je Quasarr svoju priču s Borisom Štokom kao glavnim vokalom okončao. Odmah valja spomenuti kako Štok ima karakterističan vokal koji bi se mogao opisati kao hibrid Massima Savića i sugrađanina mu Damira Urbana, ali uz ozbiljnu dozu...

Koliko ste ovih dana čuli kako netko izgovara taj naslov i ta imena? Mnogo puta, siguran sam. Radi se o filmu koji smo u lipnju čak ubacili u 15 najiščekivanijih do kraja godine. Kako to već biva s hit filmovima, albumima, singlovima, hype je rijetko opravdan. Međutim, “A Star Is Born” nije taj slučaj. “A Star Is Born” je oduševljenje. Uzbuđenje pomiješano sa suzama. Iskren, dojmljiv, dostojanstven pogled na legendarnu ljubavnu priču, ovaj puta ispričanu u sadašnjem vremenu. Nekima tek nepotreban treći remake klasika iz 37., a nekima moderni klasik. Zauzimam ovo drugo mišljenje. Za početak, izdajem mali disclaimer. Napisati recenziju ovog soundtracka bez spoilera bio bi grijeh stoga ako niste pogledali film, preporučam da pročitate recenziju nakon posjeta kinu. Soundtrack sadrži... 

Dvije godine nakon iznimne ploče “Night Thoughts”, jedan od najranijih i najboljih britpop bendova pokušao je snimiti nešto na tragu svog ključnog ostvarenja, besmrtnog “Dog Man Star”, no taj se pothvat pokazao ipak malo prezahtjevnim za Bretta Andersona i njegovu Bowiejevski androginu ekipu. Prvi nerješivi problem bio je kako nadomjestiti originalnog gitarista Bernarda Butlera, ne toliko u sviračkom koliko u autorskom smislu. “The Blue Hour”, naime, potpisuje postava koja je početkom novog milenija okačila instrumente o klin i koja Andersonu nije podarila skladateljskog partnera sposobnog da njegove opsesije orkestralnim popom i tamnom stranom kabareta pretoči u onaj savršeni spoj artizma i glam rock himničnosti iz devedesetih. Navedeno je posebno primjetno u uvodnoj “As One” koja...

To da Willie Nelson ima novi album više se ne može kvalificirati kao vijest, pa stari napušeni kauboj mora nalaziti nove načine kako bi punio novinske stupce. Ovaj put, s objavom nove ploče koincidirala je najava njegovog prvog nastupa na skupu političke potpore u karijeri. Willie će, naime, nastupiti kao podrška demokratskom kandidatu za senatora iz Texasa, mladom Betu O’Rourkeu koji se bori za mjesto svog republikanskog protivnika Teda Cruza. Hrabra je to odluka, budući da znamo da je ova država staro konzervativno utočište i mnogi republikanci među fanovima javno se odriču Nelsona nakon ovog poteza. Ako se odluče paliti Willijeve albume kao što je bio slučaj s tenisicama Nike nakon što je ova tvrtka podržala aktivizam Colina Kaepernicka, materijala će biti dovoljno za požar...

Za koga svoju glazbu stvara Johnny Marr? Nekako je teško zamisliti da bi neki milenijalac čuo "Call the Comet", koji bi mu zapeo za uho, te potom krenuo istraživati otkud ovaj glazbenik. Po svoj prilici, isto vrijedi i za one rođene u devedesetima. Ako bi se netko i zakačio za Marra, sasvim sigurno bi taj impuls došao preko Smithsa, Morrisseyja, Madchesera, nekog britpopa ili slično. Upravo zbog njih, koji pronalaze zadovoljstvo u takvim notama, Marr predstavlja svoj treći solo album. Kada netko bude pravio rekapitulaciju života i rada Johnnyja Marra, vjerojatno će više od svega upasti u oči kuriozitet da je dotični tek u svojim pedesetima krenuo s izdavanjem solo albuma. Ne znam postoji li sličan pandan u suvremenoj pop glazbi, ako računamo, recimo, samo Europu. Sva tri...

Uz poprilično jaku kampanju i PR, Paul McCartney je izdao dragi Bog zna koji studijski album u karijeri (prestao sam brojati nakon 40, uzevši u obzir Beatlese, Wingse, soundtrackove, klasiku, The Fireman…), nazvan “Egypt Station“. Album je malo čudo, zvuči kao da sedamdesetšestogodišnji Paul više treba svijetu, nego što svijet treba Paulu. U moru raznih “kraljeva”, “careva”, i tko zna čega, samo je jedan kralj popa – onaj koji je u zadnjih šest desetljeća što sam, a što sa svojim drugarima, par puta promijenio tijek popularne muzike (i nemojmo zaboraviti Paulovu ulogu na albumu “Thriller”, ‘kralja popa’ Michaela Jacksona). Doduše, od “Egypt Station” je tako nešto teško očekivati, no od bilo kojeg umjetnika je teško očekivati da ponovi što je...

Prošlo je 30 godina od kada su Lenny Kravitz i njegova ljubav zavladali. Za one koji nisu veliki znalci ili im ovaj pokušaj fore nije jasan, prošlo je 30 godina od njegovog prvog albuma “Let Love Rule”. Iako spomenuti album ima više godina od mene, jako dobro se sjećam Lennyjeve vladavine na MTV-u devedesetih, a najviše mrežastih topova i meni tada nepojmljivih frizura. Iako ga nije potrebno previše predstavljati, upravo su količina žanrova koji opisuju njegov glazbeni stil i činjenica da većinom sam svira sve instrumente za vrijeme snimanja ono zbog čega ću ga uvijek voljeti kao izvođača i umjetnika. “Raise Vibration” je 11 studijski album i čini ga ukupno 12 pjesama koje “podižu vibraciju” svojim imenima i prije preslušavanja. Nije čudno ni to da je tema većine pjesama otpor prema...

Nakon turbulentne četiri godine različitih projekata i u njenom stilu desetaka suradnji, Nicki Minaj je izdala četvrti studijski album “Queen”. Izdanje nije mogla bolje nazvati, jer uvjerljivo je kraljica. Danas nema ženske reperice njezine veličine. Čak ni u svijetu repa općenito je teško pronaći one koji konstantno izbacuju svježe pjesme i činjenično vrijedne pažnje pratitelja žanra. Nicki to uspijeva. Gledano sa strane kreativne snage, jedina reperica koja je dotakla Nicki Minaj u zadnjih nekoliko godina bila je Azealia Banks, ali više ni ona nije prijetnja. Nicki je prošla kroz svašta kao zvijezda. Od obožavanja, uzdizanja u nebo, krunjenja, blaćenja, poruge, sveprisutnosti i iskakanja iz paštete. “Queen” dolazi u trenutku kada su oči uperene u sve popularniju Cardi B, čije su pjesme zasigurno više obilježile godinu, a album...

Lykke Li, švedska princeza ranjenih rima, pokazala se već dosad kao pravi glazbeni kameleon. Započela je karijeru karijeru uvrnutim indie electropopom „Youth Novels“, uz ogoljele aranžmane i podebljane perkusije, da bi znatno obogatila aranžmane bogatim instrumentarijem za hvaljeni „Wounded Rhymes“, koji joj je i donio megahit po kojem je svima poznata, „I Follow Rivers“. Za sljedeći album „I Never Learn“ prebacila se na srcedrapateljni soft-rock te zatim odlučila napraviti još jedan zaokret u zvuku za ovogodišnji, malim slovima stilizirani, „so sad so sexy“. Da bi to učinila, morala je nažalost prekinuti vrlo plodnu suradnju s Bjornom Yttlingom iz švedskog indie pop/rock tria Peter Bjorn and John, koji je od samih početaka bio njezin glavni producent i koautor svih pjesama, te ga...

Božo Vrećo prešao je dug put od onog prvog solističkog koncerta u Zagrebu prije nekoliko godina (u Pogonu Jedinstvo) na kojem je predstavio svoju osebujnu glazbenu viziju omnirodnog a cappella sevdaha, do raskošnog zvuka kakvim eksperimentira na recentnim diskografskim uratcima. Od vrlo osobnih, intimističkih autorskih sevdalinki u emotivno intenzivnim izvedbama, do pjesama s bogatom instrumentacijom od kojih neke imaju potencijal da postanu pop senzacije. Naravno, sva ta bogata produkcija bila bi uzaludna bez solidnog glazbenog štofa – koji je Božo odavno dokazao. Ovo je peti album u Vrećinoj solističkoj karijeri (nakon početaka u bendu Halka) i prvi koji je izdan i u vinilnom obliku. Vrećo ima moćan i fascinantno izražajan glas i njegov je forte solistička izvedba, ali nije...

Tommy se vratio, doduše s više sijedih u kosi i sa 75 godina u guzici, kako je znala kazati moja baka. I dok je nekima veliki problem ustati ujutro iz kreveta, Roger Daltrey ima hrabrosti i znanja pokazati ovome svijetu kako i dalje raspolaže jednim od najuzbudljivijih vokala rock glazbe, doduše ne tako energičnim i moćnim, ali uvijek prepoznatljivim na prvo slušanje. Nekadašnji plavokosi, čupavi mladić žustrih kretnji i silovite energije ovim je albumom, nastalim nakon pauze od golemih 26 godina, svima vratio sjećanje na onaj isti glazbeni univerzum kojim je zajedno s prijateljima iz benda suvereno koračao bespućima rocka, utirući pritom i dandanas prepoznate putove, ostavljajući na njima markacije koje nikako ne blijede. Ovim albumom napravio je most koji predstavlja poveznicu uzbudljive prošlosti...

Sastav The Internet, simpatična ekipica iz Los Angelesa i ovaj se puta pobrinula za naše (zlatne) uši. Nakon genijalnog trećeg im albuma “Ego Death” koji je zasluženo bio nominiran za nagradu Grammy u kategoriji za najbolji urban contemporary album dolazi nam četvrti album “Hive Mind”. Većina je pjesama na izdanju napisana i producirana tijekom zadnje im turneje. Prema članovima benda, kreativni se proces razlikovao od prijašnjih zbog rada članova na solo albumima. Glavna razlika od prošlih izdanja je što Syd više nije vodeći glas u svim pjesmama, već na nekima tu ulogu preuzima Steve Lacy. Kada su zajedno, zvuče još bolje. Možda pomalo iznenađujuće, na “Hive Mind” nema gostovanja, već sva slava i ponos ostaju bendu. Christopher Allan Smith ima veću produkcijsku ulogu...

U početku karijere Mel Camina, mislio sam da bi mogli postati jedan standardni hrvatski bend, budući da su imali vrlo dobre albume karakterističnih tekstova. Ipak, prevario sam se i sad je sasvim jasno da je to bend koji će teško ‘izaći’ van granica Velike Gorice. Mel Camino postoje desetak godina, a ‘alfa i omega’ jest Zlatko Majsec. Tijekom vremena promijenio je hrpu članova, ali zvuk mu je ostao više manje isti, jedan klasičan britpop koji jako vuče na Ripera i Pipse, ali i Novi val. Sve u svemu, ako je na prva dva albuma složio vrlo dojmljive pjesme, danas su one dosta blijeđe i definitivno manje zanimljive. Uvodna “Novo vrijeme” zvukovno je ljetna pop pjesmica na tragu Novog vala s pjevnim refrenom, a već sljedeća “Vidova” jest najmoćnija pjesma albuma u kojoj kroz mračniju atmosferu uspiju napraviti pravu himničnu...

Silente su zasluženo skrenuli pažnju na sebe izvrsnim najavnim singlovima i prvim albumom “Lovci na čudesa”. Kako je rasla njihova slava, tako je rastao i broj njihovih hejtera, a sve je kulminiralo lošim drugim albumom “Neće rijeka zrakom teći” koji je zvučao kao igračka Nikše Bratoša. Zbog tolike medijske pažnje oko njih sve je očito rezultiralo i svojevrsnim zasićenjem unutar benda, pa su se sredinom 2016. odlučili raspasti. Naravno, samo se čekao trenutak kad će se vratiti jer ‘zlatna koka’ se ne ispušta samo tako iz ruku. Već krajem prošle godine objavili su povratak, početkom ove došla je i nova pjesma, dok je sad pred ljeto stigao i sasvim novi, treći po redu album “Malo magle, malo mjesečine“. Treći album donio je neke promjene, a neke stvari su ostale iste. Najvažnija stvar je to...