FKA Twigs "Magdalene"

Drugi studijski album engleske umjetnice FKA Twigs “MAGDALENE“ kroji priču
dvostrukog ozdravljenja. Jedno je emocionalno, posljedica neuspjelih veza s
tabloidno intrigantnim pojedincima Robertom Pattinsonom i Shiom LeBeoufom.
Drugo ozdravljenje je ono fizičko! Tijekom snimanja prethodnog, fascinantnog
debija “LP1“, Tahliah Barnett (Twigs) bila je hospitalizirana i podvrgnuta
operaciji vađenja čak šest tumora maternice koje je na novom djelu usporedila
s jabukama, trešnjama i boli (“home with you”). Činjenica da je tijelo
sposobno dizajnirati vlastitu propast ostavila je snažan utisak na filozofiju
novog projekta, kolekciju misli koja na zanimljiv način ostvaruje sukob s
temom nužnosti odvajanja pripadajuće materije od tjelesnog jedinstva.
Usporedba proživljenog iskustva s povijesno degradirajućim ponašanjem
katoličke crkve prema jednoj od najvažnijih proroka religije, Mariji
Magdaleni, čini oštar i gotovo puristički umjetnički pothvat izrazite
konceptualne konciznosti.

Popularna kultura govori nam da je Magdalena promiskuitetni pojedinac, bivša
prostitutka spašena Isusovom intervencijom, no u podrijetlu ove legende stoji
starac, papa Grgur I., koji je Mariju povezao s neimenovanom ‘grešnom ženom’
nađenom u biblijskim tekstovima. Twigs Mariju zamišlja kao Isusovu partnericu,
ljubavnicu i njemu ugledom jednaku, okrećući tradicionalnu i patrijahalnu
narativnu strunu na glavu. ‘Ona je njegova desna ruka i povjeriteljica, ona
liječi ljude zajedno s njim te je samostalan mistik. Kada muškarac i žena
provode toliko vremena zajedno zašto bi ih bilo čudno smatrati ljubavnicima.
Ne kažem da se to dogodilo! Ono što želim reći jest da se vjera u sličnu ideju
smatra opasnom. Ženu je lakše obezvrijediti i nazvati kurvom. Ta verzija
Marije muška je projekcija i početak patrijarhata koji preuzima kontrolu nad
narativom žena. Bilo je vrijeme da se o tome razgovara!’


Na “MAGDALENE“, Twigs živi vlastitu interpretaciju Marije te pritom izrađuje
snažnu izjavu o tome što znači živjeti i smatrati se humanističkom umjetnicom.
U postupku, ona baca svjetlo na opasnosti javne osude koje su okrutno zarobile
reputaciju Isusove miljenice. Iako se direktne paralele između dvije žene mogu
teško opravdati, alegorijske poveznice su neosporne te naposlijetku čine album
koji će kroz vrijeme koračati kao vječno nemiran portret nasilnih previranja i
emocionalnog sazrijevanja. Korištena simbolika je upečatljiva i prigodna za
djelo koje se okreće oko propale romanse te oko mučnih pitanja kolateralne
štete. U osnovi, to je projekt koji svojim alternativnim trenucima organskog i
dementnog zvuka komunicira najsurovije stanje slomljenog srca.


Album započinje s “thousand eyes“, pjesmom čije harmonije iskazuju emociju
putem čiste intonacije prije utapanja u kakofoniji izobličenih synth linija.
Upravo se na uvodnom trenutku gotovo savršeno otvaraju prethodno spomenute
teme i motivi te se demonstrira zrelost i iscrpljenost stanja neprekidne
kontemplacije, veliki korak u usporedbi s prethodnim “LP1“ koji se gotovo
hvalio neobuzdanom provokativnošću. “daybed“ i “cellophane“, na samom
završetku projekta, projiciraju strukturalni minimalizam glazbene ljepote koji
gradi dihotomiju s maksimalističkim pothvatima na “home with you“ ili “fallen
alien“. “cellophane“ se gotovo u potpunosti oslanja na nekolicinu klavirskih
akorda, dok “fallen alien“ raste u neobuzdanu masu glazbenog nesklada i buke,
time prikazujući kontadiktornost i ekstremne oscilacije osjećaja te
posljedičnih impulsa. “home with you“ jednostavno je najljepši moment
produkta, usprkos svojoj ružnoći. Iako fragmentirana, pjesma uspješno povezuje
one morbidno deformirane vokale s čistim i tihim, sporadično a capella,
pjevanjem, dok stalne promjene glasnoće te eksperimentalni izljevi zvuka
naposlijetku donose nešto gotovo nadnaravno.


Vokalne igre nastavljaju se na “sad day“, fimskoj pjesmi širokog opsega i
atmosfere. Oslikava se prikaz na kojem Twigs, iz topline doma, baca pogled
prema nevremenu, dok joj misli procesuiraju kraj ljubavne veze. Estetika je
upotpunjena pozadinskim treptajima zvuka koji oponašavaju manično padanje
kiše. Čak i “holy terrain“, na prvu uobičajena pop pjesma trap
instrumentacije, sadržava dublju namjeru pretapanja početne zaluđenosti drugom
osobom u suosjećajnu potragu za potencijalnom utjehom (nakon prekida na “sad
day“). “mary magdalene“ jedina želi direktnom simbolikom u cijelosti istražiti
priču biblijske Marije Magdalene. Kao središnja točka kompilacije, skladba
vlada trijeznom instrumentacijom (koja sadržava trenutke tišine, hladnu
elektroniku i nasilne ekspulzije zvuka) i raznim oblicima uvrnute vokalne
manipulacije (od gotičko-futurističkih harmonija do lomljenja glasa i
auto-tunea). Pjesma je zapravo invokacija Magdalene kao predmeta inspiracije
tijekom osobno teškog perioda. Ostavlja se dojam kako Twigs crpi utjehu iz
života Marije, istovremeno uzvraćujući istim, sve dok se linije između dvije
žene ne stope u istu pojavu.


Treba se također pohvaliti i “mirrored heart“! Pjesma se kreće od osjetljivih,
krhkih dueta između vokala i jednostavnog beata do gustih nakupina agresivne
elektronike, čineći konstelaciju tekstura toliko različitih da je samo
postojanje njihovog međusobnog sklada čudo. Cjeloukupni album zapravo nije
ništa manje od kompleksne, vješto napravljene elektroničke glazbe koja se
lagano može smatrati vrhuncem alternativnog r&b-ja. Iako je zaključak, izveden
čak i s naslovnice, da nas “ružnoća“ iznutra zapravo čini ljudima, ti su
nedostaci ključni za tkanje vlastitog identiteta. Tahliah Barnett usmjerila je
vrhunce i padove svog mladog života prema nečem u čemu se svi možemo
prepoznati, čim prestanemo biti obmamljeni njegovom ekstremnom vanjskom
ljepotom.


izvor: Muzika.hr / Domagoj Jurić