MGMT - Little Dark Age (Columbia Records)


 

Ako je neki bend izgledao kao da ima potencijal postati jedan od najvećih bendova svog vremena, onda su to bili MGMT u vrijeme svojeg prvijenca “Oracular Spectacular” koji je bio genijalan. Imao je ono nešto, a ujedno je imao i nekoliko hitova zbog kojih su došli do široke mase. Da nešto ne štima s njima, odnosno, da ne žele biti velike zvijezde već brijači svoje vrste, pokazali su već sljedećim albumom “Congratulations” koji je bio potpuno uvrnuti, ali ništa lošiji od prvijenca. Ipak, taj album (osim možda ponekog singla) nije bio za široku masu. Tad je došao i očajan “MGMT”, pa nakon dva koncerta na kojima me nisu nimalo dojmili, mislio sam ih skroz precrtati iz svojih kombinacija. Ipak, neka romantika s njima i dalje traje, pa mi je novi “Little Dark Age” vrlo brzo došao na preslušavanje. Što reći o MGMT nakon “Oracular Spectacular” od kojeg je prošlo 11 godina. Pa, dečki se i dalje dobro zajebavaju, svakim albumom pružaju novi sound (koji je istini za volju uvijek baziran na synth pop glazbi ’80-ih), donose poneki hitić, ali opet ima i praznog hoda. Sve u svemu, to nije onaj bend koji je na početku obećavao velike stvari, već samo jedan u nizu bendova koji opstaju zbog povremenih bljeskova (čitaj hit singlova). Danas bend nalikuje na hibrid bendova poput Duran Duran ili A-Ha s mješavinom Daft Punka iz ere “Interstella 5555: The 5tory of the 5ecret 5tar 5ystem” (odnosno albuma “Discovery”), a željeli bi biti kul kao Australci iz Empire of the Sun. Generalno, u toj kombinaciji i nisu previše uspjeli, ali imaju sreću da je “MGMT” bio toliko loš pa ovo djeluje bolje i zanimljivije, iako nije bog zna što. Uvodna “She Works Out Too Much” zvuči upravo kao da je ispala sa spomenutog albuma Daft Punka jer se po ničemu ne razlikuje od te epopeje. Zbog tog zvuka, vrlo lako bi kod fanova mogla postati jedan od favorita albuma. Slijedi je “Little Dark Age” koja vuče na rane Depeche Mode, dok najživahnija pjesma “When You Die” djeluje kao pjesma Empire of the Suna s ludim prevratima kakve su imali na “Congratulations”. Uvod albuma jest najdinamičniji dio jer kako album odmiče, tako dobivamo sve monotonije pjesme laganih tempa koje slušatelja mogu vrlo lako uspavati. Taj neki pseudo psihodeličan synth pop zvuk u današnjem ruhu MGMT-a djeluje previše zaglibljen u zvuku ’80-ih i tamošnjih pop zvijezda. Nekad su lakoćom prebacivali te utjecaje u moderne ‘milenijske’ hitove, a sad sve zvuči kao da žele biti tek još jedan retro bendić koji nema svoje JA, već kopira što je u modi (a jasno je da su iz nekog razloga ’80-e uvijek u modi). S novim albumom sam izgubio svu romantiku koju sam imao s MGMT. Sad je potpuno jasno da su sav početni hype potrošili uzalud, te da ne mogu ponoviti hitoidnost prvog albuma i lucidnost drugog. Tek poneki dijelovi pjesama zvuče zanimljivo i intrigantno (npr. “TSLAMP” u kojem vuku na Vampire Weekend), ali kao album “Little Dark Age” djeluje kao uspavanka. (Siniša Miklaužić, muzika.hr), Izvor recenzije, Kupi naslove "Mgmt"