Dan Auerbach - Waiting on a Song (Easy Eye Sound)


 

Kad s matičnim bendom uspiješ doći do šire mase, jasno je da moraš paziti na svaki svoj sljedeći korak jer loš album mogao bi značiti i brzi silazak s trona rock zvijezde. To bi posebno moglo vrijediti za The Black Keys koji su svakim novim albumom predstavljali drugačiji zvuk, iako je sve i dalje u bazi bio garažni blues rock. Iz tih razloga, uopće ne treba čuditi sve češće Auerbachovo ‘bježanje’ od The Black Keysa jer sam nekako dojma da želi malo odahnuti i testirati neke druge zvukove koji nužno nisu primarni utjecaji za matičan mu bend. Neke stvari su došle same po sebi radi Carneyeve ozljede, a neke su ipak došle radi volje da se odmakne od svega i proba nešto drugačije. Sve u svemu, u periodu The Black Keysa, tu su bili i Blakroc, The Arcs i solo karijera, pa ne treba čuditi da je “Waiting on a Song”  već drugi album kojeg Dan potpisuje samostalno.Ako tražite prljave garažne zvukove, najbolje je da odmah preskočite “Waiting on a Song” jer toga tu nema. Ovo nije album The Black Keysa i to je ono što je za svaki respekt. Mnogi frontmani kad rade solo albume naprave sličan album kakvog rade i u matičnim bendovima, ali ovdje to i nije slučaj. Možda bi poneka pjesma, poput “Cherrybomb” ili “Undertow”, mogla pronaći svoje mjesto na posljednjem albumu Keysa “Turn Blue”, ali to su tek iznimke. Većina albuma prolazi u opuštajućoj atmosferi folk rock zvuka ’70-ih s vrlo vedrim melodijama koje bi većinom mogli opisati kao čisti pop pa vjerujem da bi ovo moglo imati lijepu prođu na radiopostajama i programima koji se rade tik uz more i plažu. Možda su neke pjesme previše dječački zaigrane, ali to daje jednu dodatnu dimenziju u Danovom stvaralaštvu kojom želi pokazati da nije autor samo za jednu stvar. Naslovna pjesma “Waiting on a Song” otvara album i ona je pravi primjer što se može očekivati na njemu. Lagani country pop komad objašnjava kako je teško biti pjesmopisac u svijetu glazbe jer ne dolazi sve samo od sebe. Tu možemo i iščitati onaj dio koji sam ranije objasnio – uzimanje pauze od The Black Keysa zapravo je zbog manjka inspiracije, a pritom fanovi i ne pate previše jer ih bend i dalje fila s pjesmama. Ok, nije bend, već frontman, ali bolje išta nego ništa, posebno ako u tom kupljenom vremenu naprave još jedan bezvremenski album na kakve su nas navikli u posljednje vrijeme. Već sljedeća “Malibu Man” ima nadogradnju u soulu sa zanimljivim trubačkim rješenjima, “Livin’ in Sin” zvuči kao mješavina Weezera i Traveling Wilburysa, dok je “Shine on Me” pravi ljetni hopa-cupa hit kojeg ćete voljeti slušati s laganim povjetarcem u kosi dok se pacate na užarenom suncu ispijajući treći koktel. Do kraja albuma Dan vješto, poput iskusnog mačka, vrluda utjecajima koje je pokazao na početku i detaljnije ih razrađuje u niz jednako zanimljivih pjesama koje se lakoćom mogu svirati u društvu s akustičnom gitarom u rukama. Naravno, postoje izuzeci koji su ranije nabrojani, ali ukupno gledajući, ovo je najopuštajući album kojeg je Dan napravio u svim svojim formacijama. Mnogi će kukati da je album previše pop, ali, ponavljam, ovo nisu The Black Keys, ovo je Dan Auerbach. Čekajući The Black Keys, dobili smo “Waiting on a Song”, solidan retro album s nekoliko vrlo zabavnih pop bisera. Album je vedar i opuštajući, relaksira pri visokim temperaturama, a to je baš ono što nam treba jer je ovo ljeto nesnosno vruće. (Siniša Miklaužić, muzika.hr)


Izvor recenzije

Kupi naslove "Dan Auerbach"