Auguste - Daleko od svega (Universal Music)

 

 

Dvojac Gordana Marković – Ivana Lulić je prije 2 i pol godine dostavio jak debi pod imenom “Sve što je nekad bilo važno”, i na ovom izdanju, njegovom nasljedniku nastavljaju pjevati priču slične, ljubavne tematike. Razlika je više u zvuku, “Daleko od svega” krasi bendovski pristup, s jačim uplivom bubnjarskih dionica, što je u ušima ovog zlog kritičara više minus nego plus. Gordana i Ivana i dalje znaju napisati lijepu pjesmu, štoviše, uspjelo im je da napišu devet takvih i da ih snime. Gordana i Ivana i dalje lijepo pjevaju i pjesme se doimlju da su napisane za skroman instrumentarij; klavir, akustičnu gitaru, dva glasa i eventualno šuškalice. No dobro, s obzirom da znamo da se glazba treba probiti na nekim radijima, ovim je pjesmama dana mainstream pop oblatna, što je u očima zlog kritičara opet više minus nego plus. Album nije prvotno zamišljen kao konceptni, ali se provlači kroz pjesme zajednički faktor melankolije uslijed ljubavnih razočaranja. Auguste najbolje zvuče kad su najtiše, “Čuda” je pop dragulj, s diskretnom analogijom, a možda i nesvjesnom hommageu “O jednoj mladosti” Josipe Lisac. Od pratećih muzičara tiho blista basist Marko Radić koji je nenametljivo obogatio “Kad bi samo znao”, a i harmonika na zaključnoj “Prosinac”, obogaćuje ovaj singl, kojem su spot napravili prijatelji Augusta bez njihovog znanja (?!). Možda je “Prosinac” i njihova najzaokruženija pjesma, u kojoj je stavljeno dosta instrumenata da svira te da podebljava teksturu koja se unatoč tome ne čini prezasićena. Pohvalu zaslužuju i tekstovi koji izbjegavaju klišeje ovdašnje pop-muzike. U moru glazbenog nasilja i zlosilja, invazije trapa i narodnjaka kao opakih simplifikatora glazbene umjetnosti, kao oaza dođe ovakav staromodni, lijepo napravljen album od strane dviju glazbenica koje pošteno i autentično pjevaju o onom što doživljavaju. (Zoran Tučkar, muzika.hr) Izvor recenzije