Nola - "25" (Aquarius Records)

 


 

Pulska grupa Nola u 25 godina rada stigla je od odobravanja kritike do podrške široke publike rijetko konzistentnim i stilski ujednačenim opusom. S četiri albuma, EP-jem i singleovima, te koncertnim nastupima pokazali su rijetko viđenu dosljednost na domaćoj sceni, što se čuje i s aktualne kompilacije kojom slave 25 godina (dostojanstvenog) postojanja na ne baš dostojanstvenoj domaćoj estradi. Vodeći dvojac Nole, pjevačica Gabrijela Galant i gitarist Marijan Jelenić, osim što su sjajni glazbenici ujedno su i protagonisti privatne (supružnici) i profesionalne labor of love opcije koju karakteriziraju strast i talent svojstveni istinskim protagonistima, a ne fejkerima. Da živimo u SAD, a ne ovdje i sad, glazba Nole od devedesetih naovamo sasvim prirodno bi se uklopila u tamošnji novi tradicionalizam. Dapače, kao kuriozitet treba navesti da je naslovna pjesma prvog albuma "Dio tebe" iz 1995. uvodnim akordima potpuno jednaka pet godina kasnije objavljenoj pjesmi "New York, New York" Ryana Adamsa. No, budući da su iz Pule, Nola je tijekom godina uporno slagala vlastiti mozaik s glazbom iznad oblaka i nogama čvrsto na zemlji, nudeći ozbiljne pjesme sa sjajnim vokalima Gabrijele Galant, brojnim žanrovskim posvetama, s finim gitarskim vezom Marijana Jelenića, od nepatetičnih balada sve do ultimativnog hita "Iznad oblaka" u kojemu su spojili sve sastojke u pjesmu koju je prihvatila najšira publika. Znamo li koliko su na best of način bili složeni pojedinačni albumi Nole "Dio tebe", "Osmijeh", "Iznad oblaka" i EP "Negdje između" – te "Nola Piano" s klavirskim verzijama poznatih pjesama – nije čudno da je aktualna kompilacija "Nola 25", povodom dvadesetipet godina rada, zbirka pjesama grupe koja je rijetko radila ispod tih best of standarda. Što je i struka znala prepoznati, pa su kritičarski panegirici tijekom godina redovito pratili njihove albume i koncerte koje su podjednako sugestivno održavali u formi dvojca ili čitavog benda. Dapače, već 1998., nakon drugog albuma Nole, Gabrijela Galant osvaja novinarsku nagradu Crni mačak u kategoriji najbolje "Rock pjevačice godine". Nola se događala u porodičnoj manufakturi gitarista i skladatelja Marijana Jelenića i Gabrijele Galant Jelenić, jednog od domaćih vokala visokih standarda poput Zdenke Kovačiček, koja nije popustila pod pritiskom nižih strasti tržišta, već je unutar Nole ostvarila zanimljiv opus i vrijedan dio novijeg domaćeg ženskog pisma. Kad smo već kod glasa, godinama nakon što su The Voice i ostala natjecanja pjevačkih talenata ušla na domaće tržište, slušajući Nolu zapravo čujete što to znači "glas" i talent, ali s pogonom vlastitog autorskog materijala. Dobar raspored pjesama na CD-u "Nola 25" kreće se od skromnije produkcije prvog albuma i ranih pjesama prema kvalitetnijem zvuku idućih, ali niti skromni budžet na početku rada nije rezultirao "jeftinim“ pjesmama. Dapače, preko country utjecaja "Osmijeha" i sve bolje bendovske svirke, Nola je 1997. drugim albumom stigla do drugačijeg izraza, u kojem su klavirske "Sami u Sali" (ne radi se o odi dvorani, nego mjestu Sali na Dugom otoku) i "To ljubav je" bile i ostale fascinantne intimistične vinjete besprijekorne vokalne izvedbe. Nakon dulje stanke albumom "Iznad oblaka" 2009. doživjeli su uspjeh koji se rijetko događa i puno većim zvijezdama, ali je kvaliteta, srećom, odigrala svoje; nominirani su u šest kategorija nagrade Porin, osvojili su ga u prestižnoj kategoriji "pjesme godine" s naslovnom temom albuma, koja je pak proglašena i hitom godine na Hrvatskom radiju. Da uspjeh kod publike može stići i ovako dobru glazbu potvrdilo se opet 2016.; prije nego je objavljen zadnji EP Nole "Negdje između", pjesma "Moj svijet" završila je godinu među deset najemitiranijih u domaćem radijskom eteru. Od dvadeset uključenih pjesama (s kratkim instrumentalnim "Prologom") na kompilaciji "Nola 25", četiri nisu sa studijskih albuma; pjesme "Nikad" sa Zagrebačkog festivala 2014., singl "Na obali" iz 2013., te posljednje dvije; "Život je san" iz istoimene predstave 2000. i "Drukčije", singl iz 2015 u remixu Blacksoula & Marka de Linea. Nastale u razmaku od 15 godina, upravo te dvije posljednje pjesme s osjetno modernijom produkcijom, hipnotičkom clubbing plesnom atmosferom i sjajnom, drugačijom art-rock gitarističkom svirkom Marijana Jelenića ("Život je san"), te izvrsnim, eteričnim vokalima Gabrijele Galant, pokazuju s koliko se lakoće glazba Nole može pomicati u drugačije žanrove. I put na koji bi Nola mogla otići idućim projektom. No, što god da izaberu u budućnosti, prošlost nas je naučila da će sigurno biti – iznad oblaka. (Hrvoje Horvat)