Biffy Clyro - Ellipsis (Warner Bros. Records / 14th Floor Records)


 

 

2013. i „Opposites“ je, nakon preko 10 godina građenja reputacije jednog od najboljih otočkih alternativnih rock bendova, škotski Biffy Clyro lansirala među elitu svjetske rock scene i dovela do headlineanja festivala poput Readinga i Leedsa te Szigeta. Album nipošto nije bio savršen, zamišljen kao dvostruki album sa skoro 80 minuta materijala, veliki dijelovi njega su djelovali rastegnuto te služili samo kako bi popunili prostor. Kao potpuna suprotnost tome trojka predvođena Simonom Neilom na gitari i vokalima, a upotpunjena braćom blizancima Benom i Jamesom Johnstonom na bubnjevima i bas gitari, nam sada prezentira „Ellipsis“, svoj najfokusiraniji album u dosadašnjoj karijeri. Sedmi album Biffyja je ujedno i najkraći, sastoji se od 11 pjesama te traje malo ispod 40 minuta. Očito je da je u ovom slučaju prioritet bila kvaliteta, a ne kvantiteta. Umjesto Gartha Richardsona, s kojim su doživjeli prijespomenuti uspon u popularnosti, na mjesto producenta došao je Rich Costey, koji je radio na hit albumima kao što su „Absolution“ i „Black Holes And Revelations“ Musea te „You Could Have It So Much Better“ Franz Ferdinanda. Započeti album pjevačevim podsmjehom praćenim upitom „Record this?“ je pomalo hrabar potez, da je album podbacio, dao bi kritičarima gomilu načina da samo na tih nekoliko sekundi utemelje cijelu recenziju. Srećom, album je daleko od fijaska te odmah ulijeće u najavni singl „Wolves Of Winter“ za čiji uvodni povik „We are the wolves!“ se već sada može reći kako će postati jedan od vrhunaca i inače impresivnih live nastupa Biffy Clyroa. Pjesma kombinira njihov prepoznatljivi stil sa zadnjih nekoliko albuma sa agresivnošću kakvu nismo ni približno doživjeli na istima. Album nastavlja odlično sa „Friends And Enemies“, koja pokazuje nešto zaigraniju stranu benda, od pomalo Edgeovskih gitara do dječjeg zbora koji se u jednom trenutku uključuje, a kraj „Animal Style“, druge pjesme koja je najavila album, čak i uvodna „Wolves Of Winter“ djeluje pitomo. „Re-Arrange“ nakon svega dolazi pomalo kao šok, jedna od najmirnijih pjesmi koje je bend ikad snimio, klasična ljubavna pop pjesma koja više podsjeća na Coldplay nego Biffy Clyro. Time nipošto ne želim reći da je riječ o lošoj pjesmi, ali ni nakon upornog preslušavanja albuma ne mogu se priviknuti na prijelaz iz životinjskih povika na „Animal Style“ u lagano pjevušenje melodije na „Re-Arrange“. U sličnom stilu je „Medicine“, u kojoj se Simon istovremeno obračunava sa sobom, ali i bivšom djevojkom koja pokušava njega prikazati kao negativca u vezi („you invent your problems and then you sell them“), dok nam „On A Bang“ vraća Simona u divljem izdanju uz Grohlovske vriskove. Zaigranost na albumu je možda i najviše očita na country glazbom inspiriranom „Small Wishes“, za koju zdrav razum govori da ne bi smjela dobro zvučati na albumu Biffy Clyroa, ali nekako to uspijeva. Ipak, vrhunac albuma je sačuvan za pred sam kraj: „Howl“ je nastala u suradnji s Garyjem Lightbodyjem iz Snow Patrola je još jedna u nizu pjesama koja se bavi Simonovom nepredvidljivošću (kao i „Animal Style“ te „Medicine“), od početka do kraja je prožeta zaraznim melodijama, a Simonovo zavijanje u refrenu („So I'm gonna howl like an animal“) je nešto što ne mogu dočekati da čujem uživo. „Ellipsis“ je primjer benda na vrhuncu svoje kreativnosti, album ni u jednom trenutku ne zvuči monotono, skriva niz suptilnosti koje se otkrivaju kod ponovnih preslušavanja te će s pravom ostati zapamćen kao jedan od najboljih albuma u sve impresivnijoj kolekciji Biffyja. (Janko Sladović, soundguardian.com)

 

Izvor recenzije: http://www.soundguardian.com/index.php?option=com_muscol&view=album&id=3526

 


Kupi naslove "Biffy Clyro"